In memoriam MARIJA CETINA rođ. KOPITAR (Sv. Petar u Šumi, 1922. – Pula, 2017.)
Iz životne svakidašnjice i svijeta knjige u najužem obiteljskom krugu minulog tjedna ispraćena je u 96. godini Marija Cetina rođ. Kopitar, istarska antifašistkinja, učiteljica i profesorica jezika, društvena radnica, bibliotekarka i znanstvenica. Rođena je u uglednoj narodnjakoj obitelji Kopitar u Sv. Petru u Šumi, ostavši rano bez oca sa sestrom Silvom i majkom Marijom, učiteljicom, potpisnicom povijesnih pazinskih rujanskih odluka 1943. o sjedinjenju Istre. Obje su sestre krenule majčinim stopama i postale učiteljice. Marija Cetina je od 1934. do 1939. u Zadru pohađala talijansku učiteljsku školu, nakon čega je na Univerzitetu u Veneciji upisala grupu stranih jezika i, uz talijanski, naučila francuski, španjolski, njemački, slovenski i latinski. Godine 1941. postavljena je za učiteljicu u talijanskoj osnovnoj školi u Šegarima, zatim je premještena u Roč, Karbune i Tinjan do listopada 1943., kad s majkom i sestrom odlazi u partizane. Po završetku rata, kad kreće velika bitka za konačno sjedinjenje Istre s maticom zemljom, Marija Cetina sudjelovala je u povratku mons. Bože Milanovića iz Trsta u Istru, čiji je ugled među domaćim svećenstvom bio presudan u narednim aktivnostima na domaćem i međunarodnom planu. Nakon oslobođenja, uz brojne društvene zadatke, prema potrebama na terenu radila je u osnovnim školama na Kantridi u Rijeci, Sv. Petru u Šumi, Poreču, Raši, Podlabinu, Pazinu, Malom Lošinju i Puli. Na Kantridi među učenicima bilo je i gluhonijeme djece pa je načuila i znakovni jezik. Studij talijanskog jezika i književnosti nastavila je na Filozofskom fakultetu u Beogradu i završila 1956., gdje joj je prof. Eros Sequi pobudio interes za Giuseppinu Martinuzzi. Po završetku studija zapošljava se u današnjoj Osnovnoj školi Centar u Puli, a 1960. prelazi u Naučnu biblioteku u kojoj se stručnim i znanstvenim radom bavi do umirovljenja. Posebice je izučavala i obrađivala život i djelo znamenite istarske učiteljice i revolucionarke Giuseppine Martinuzzi iz Labina, o kojoj je uz više publiciranih tekstova objavila i zasebnu monografiju. Istovremeno predavala je talijanski jezik na Pedagoškoj akademiji u Puli. Kao poliglota, u više je navrata prilikom državničkih susreta simultano prevodila talijanski, francuski, njemački i španjolski. Uz stručno-znanstveni rad Marija Cetina bila je i društveno aktivna. Od 1963. do 1965. zastupnica je u Kulturno-prosvjetnom vijeću Sabora RH i za to vrijeme izborila je sredstva za obnovu Naučne biblioteke i opremanje Više ekonomske škole u Puli. Od 1972. do 1976. bila je predsjednica Društva bibliotekara Istre i članica Glavnog odbora Društva bibliotekara Hrvatske. Za ukupne aktivnosti i doprinos društvenom razvitku 1970. dobila je nagradu iz Fonda dr. Mijo Mirković, 1971. Labinska republike, 1972. Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom, 1975. nagradu Skupštine Općine Pula i niz drugih priznanja. Za doprinos bibliotekarstvu 1979. nagrađena je najvišim stručnim priznanjem – Kukuljevićevom poveljom. Uz zavidan ugled u strunom i društvenom okruženju, Marija Cetina bila je izuzetno posvećena svojoj obitelji, prenoseći im životna iskustva i ljubav koju je naslijedila od majke, nonića i pranonića, supetarskih Kopitara i pazinskih Kurelića.
Mirko Urošević